U obitelji Kos uzgoj vinove loze i rad u vinogradu i podrumu svakodnevna su briga. Od davnina na njihovim bregima isto su činili i daleki preci - pradjedovi. Jednoga od njih - Juru Kosa, rođenog 1872. godine i oca Tomu pamti i Mirko Kos, vrsni vinogradar i podrumar, koji uz sina Željka nastavlja tradiciju ove obitelji. Krajem prošloga stoljeća imao je djed Jura trsje za preživljavanje, sa starim sortama. Ali, oko 1890. godine gotovo je sve uništila filoksera. Umjesto vina, pio se napitak od jabuka.
Spas su donosili prvi školovani agronomi s novim sortama prekomorskih plemenitih loza, ali i novi način uzgoja, zaštite (s modrom galicom) i obrada tla. Sadila ih je i obitelj Kos na svojim bregima iznad sela Hrnjanca. Jedino ručnim rigolanjem pripremalo se pogodno tlo za za vinograde koji su i danas u njihovu vlasništvu. I kada su suše ili prejake zime uništavale sve druge prinose, loza je izdržala i davala i više od same okrepe obitelji. Blizina Zagreba i ljudi koji su cijenili i kupovali kod Kosa dobru kapljicu, bili su spas i zadržavali obitelji na okupu. A tako je sve do današnjih dana. I zato su vinogradi i vino simbol njihove životne sigurnosti.
Od 1990. godine vina se pune sve više u boce - butelje, a sve se manje prodaju kao otvorena u rinfuzi. Obitelj Kos ulaže od tada u moderan podrum, strojeve i uređaje bez kojih nema dobre kvalitete. Moderna oprema omogućila je i brzu preradu, a kvalitetne sorte daju vrsno vino koje traži sve izbirljivije tržište.
